Mikotoksini - opasnost koja vreba iz plesni
Mikotoksini - opasnost koja vreba iz plesni
Mikotoksini (od grč. Reči mikes - gljiva itokikon - otrov) su sekundarni produkti ili poluprodukti nastali u procesu metabolizma plesni.
Otrovni su i imaju negativne biološke posledice na ljude i životinje.
Plesni proizvode ove otrove tokom svog boravka u hrani namenjenoj ljudima ili životinjama.
Razmnožavaju se u uslovima njima najpovoljnije temperature i vlage.
Što je veća vlažnost, razvoj plesni je brži.
Otkriće mikotoksina
Štetni efekti hrane s plesnima otkriveni su još u Kini, pre najmanje 5000 godina.
Međutim, nije svaka plesan otrovna, jer mikotoksine ne proizvode sve plesni.
Zasad se zna da stotinjak vrsta plesni proizvodi ove otrovne produkte, a poznato je više od 300 vrsta mikotoksina različitih nivoa štetnosti.
Toksini gljivica počeli su se ozbiljno proučavati tek pre pedesetak godina, nakon što je 1960. godine u Engleskoj zabeležena smrt velikog broja puradi.
Otkriveno je da se u smeši hrane od kikirikija kojom je purad hranjena nastanila gljivica koja proizvodi hemijski spoj kasnije nazvan aflatoksin, koji je danas najpoznatiji od svih mikotoksina.
Akutne i hronične mikotoksikoze
Mikotoksini mogu imati imaju karcinogena, mutagena, imunotoksična i teratogena svojstva. Ljudi i životinje najčešće su izloženi mikotoksinima putem kontaminirane hrane.
Bolesti uzrokovane mikotoksinima javljaju se u akutnom ili hroničnom obliku i nazivaju se mikotoksikoze. Akutne mikotoksikoze očituju se jasno izraženim simptomima trovanja, čak i smrću.
Hronične kontaminiraju organizam na duže razdoblje uzrokujući bolesti kao što su karcinomi, teški poremećaji hormonskog sistema, problemi imunog sistema, ciroza jetre i oštećenja bubrega. Takođe je moguće da izazovu pobačaj.
Mikotoksini se mogu godinama nagomilavati u organizmu u masnom tkivu, mlečnim žlezdama, mišićima i kostima.
Vrste mikotoksina
Plesni koje proizvode ove otrove najčešće se javljaju u žitaricama i stočnoj hrani.
Aflatoksini
Dele se na više podvrsta, najopasniji su od svih mikotoksina. Razvijaju se među žitaricama i orašastim plodovima. Preko stočne hrane, mogu doći u mleko i mlečne proizvode.
Uzrokuju bezvoljnost, mršavljenje, smanjenu elastičnost krvnih sudova i unutrašnja krvarenja, neurološke poremećaje, ozbiljne promene probavnog sistema - proliv, povraćanje, grčeve; crevna krvarenja; unutrašnje edeme; krvarenja bubrega; žuticu; oštećenja i karcinom jetre.
Okratoksin A
Javlja se u žitaricama, kafi i grožđu.
Uzrokuje probleme u urinarnom sistemu i oštećenja bubrega, ai ima kancerogeno delovanje.
Trihoteceni
Obuhvataju mnogo podvrsta, a najčešće se otkrivaju u pšenici, kukuruzu, zobi i ječmu.
Uzrokuju negativne promene u celom telu, na primer osipe na koži; stvaraju ozbiljne poteškoće s disanjem i krvarenje iz pluća; napadaju nervni sistem, manifestirajući se glavoboljama, drhtavicom, slabom koordinacijom pokreta i depresijom.
Zearalenon
Najčešće je prisutan u kukuruzu, ali iu pšenici, pirinču, soji, ječmu i prosu.
Izaziva preuranjeni pubertet kod dece i razne probleme reproduktivnih organa, uključujući neplodnost.
Kako dospevaju u ljudski organizam
Čovek unosi toksine gljivica u telo preko biljne hrane (žitarice, orašasto voće) i životinjskih proizvoda, na primer kravljeg mleka.
Smatra se da je oko 30% svetske proizvodnje žitarica više ili manje zagađeno mikotoksinima. Stočna hrana takođe može sadržati ove otrove.
Namirnice najizloženije razvoju plesni:
- žitarice: kukuruz, pšenica, ovas, raž, ječam i pirinač
- orašasti plodovi: bademi, lešnici, pistaći, orasi i kokosov orah
- mahunarke: kikiriki i soja
- voće: najviše grožđe i smokve te suvo voće
- povrće
- napici: kafa, kakao, vino i pivo
- mlečni proizvodi: mleko i sirevi
- prerađeni proizvodi: brašno, kukuruzne pahuljice i hrana za dojenčad
Kako se odbraniti od mikotoksina
Mikotoksini mogu nastati u svim fazama obrade namirnica - pre žetve, tokom žetve, za vreme skladištenja ili prerade.
U procesu proizvodnje hrane njihov se razvoj može sprečiti raznim metodama, no nijedan postupak nije efikasan za uništavanje već nastale plesni.
Nije ju moguće uspešno uklanjati vodom, odnosno pranjem, a otporna je i na kuvanje i prženje.
Ipak, postoji rešenje za eliminaciju toksina. Za tu svrhu koriste se sredstva zvana adsorbens, koji privlače molekule mikotoksina i uklanjaju ih iz organizma.
Ovaj proces moguće je postići jedino u digestivnom traktu. Na taj se način sprečava resorpcija u krvotok te se velika količina mikotoksina stolicom eliminiše iz organizma.
Najpoznatiji adsorbens su zelena glina i zeolit. Adsorbens uzimaju se nakon obroka kako bi vezali mikotoksine i izbacili ih iz tela.
Prirodni antioksidansi takođe mogu biti korisni u borbi protiv opasne plesni.Dokazano je i da beli luk umanjuje nepovoljne efekte mikotoksina.
U cilju preventive, preporučljivo je kupovati samo sveže, domaće namirnice.
Uzmite u obzir da zapakovane namirnice imaju manju mogućnost razvoja plesni naspram rinfuznih žitarica, orašastih plodova i suvog voća.